
Bit ćete spašeni od te pošasti
Don Bosco: "... bit ćete spašeni od te pošasti", - 1854. g., kad se u Torinu umiralo od kolere
Tijekom devetnaestog stoljeća Torino je u nekoliko navrata opustošila kolera, koja je posebno bjesnila u najsiromašnijim gradskim četvrtima, koja su pak bila prenapučena a nedostajala je i odgovarajuća zdravstvena skrb.
Već u svibnju Don Bosco jasno je poručio mladima da će kolera doći u Torino i ostaviti iza sebe pustoš, te dodao: „Budite sigurni: ako učinite ono što vam kažem, bit ćete spašeni od te pošasti.“
„Što trebamo učiniti?“ - pitali su mladi. „Prije svega živite u milosti Božjoj. Nositi na sebi medalju B.D. Marije koju ću blagosloviti i dati svima. Zatim na tu nakanu molite svaki dan: Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, sa zazivom: Ab omni malo libera nos - Od svakoga zla, oslobodi nas Gospodine!„
Epidemija kolere izbila je 25. Srpnja 1854. godine, a vlasti su proglasile kraj izvanredne situacije tek 21. studenoga. Prouzročila je 1248 mrtvih u samom Torinu. Najviše je stradao kvart Borgo Dore, gdje je već u prvih mjesec dana od osam stotina zaraženih pet stotina umrlo. Neposredno blizu Borgo Dore, u Valdoccu, stanovao je Don Bosco (1815-1888).
Kvartovi su postajali svakim danom sve sablasniji, sa zatvorenim dućanima i pustim ulicama, nešto slično onome što živimo ovih dana kod nas. Don Bosco se, ne misleći na sebe, posvetio liječenju i ispovijedi bolesnih, u čemu su mu pomagali njegovi suradnici i mladi.
Don Giovanni Battista Lemoyne, u Biografiji don Bosca, svjedoči: „Kao osoba vjere, znali smo da je od prvih dana epidemije don Bosco izrekao na oltaru ovu molitvu Gospodinu: “Bože moj, udari pastira, ali poštedi nježno stado." Zatim se okrenuo Blaženoj Djevici govoreći: "Marijo, ti koja si puna ljubavi i moćna Majka! Sačuvaj mi ovu voljenu djecu! Ako Gospodine želiš žrtvu među nama, istog časa sam spreman umrijeti - kada i kako Ti hoćeš“.
Uvečer 5. kolovoza don Bosco je svojim mladima održao kratki nagovor: „Evo, draga moja djeco, ovo su lijekovi koje vam predlažem da se oslobodite kolere. Isti su kao oni koji su propisali liječnici: trezvenost, umjerenost, mir i hrabrost. Ali kako mogu oni koji su u smrtnom grijehu imati mir i hrabrost? Također želim da svoje tijelo i dušu stavimo u Marijine ruke. Koji je lijek bolji i učinkovitiji od Kraljice neba, koju je sveta Crkva nazvala "Zdravlje bolesnih", Salus infirmorum? Zar nas Marija neće ponovo braniti ove godine, uklanjajući to strašno zlo...? Ako se svi stavite u Božju milost i ne počinete nijedan smrtni grijeh, uvjeravam vas da kolera neće zahvatiti nikoga od vas“.
Zagovorom Blažene Djevice Marije epidemija je ubrzo svladana. U znak sjećanja na ovu milost, grad Torino je podigao prekrasan granitni stup, s bijelim mramornim kipom Blažene Djevice na vrhu, koji još uvijek vidimo na trgu svetišta „Consolata“.
Don Bosco je odmah prionuo poslu. U spavaonicama su kreveti bili rastavljeni, sobe su temeljito oprane, hrana je poboljšana. Don Giovanni Battista Francesia se prisjetio: "Te godine su se polagali ispiti, a prije kraja srpnja sve su škole bile zatvorene". Čim je gradska vijećnica otvorila dva lazareta za područje Borgo Dore, svetac je odmah otišao pružiti pomoć bolesnima - i kao ispovjednik i kao medicinska sestra. Margarita, majka Don Bosca, uvijek u brizi za zdravlje svog sina, rekla je da se on mora suočiti sa zarazom i učiniti sve što je potrebno kako bi pomogao drugima. Bila je velika potreba skrbi o bolesnima, ali mnogi su se iz straha od zaraze povukli. Kronike tog vremena glasile su: "Na određenim mjestima, čim je nekoga zahvatila kolera, susjedi a ponekad i rođaci uplašili su se i napustili ga."
U tako velikoj potrebi, don Bosco je odlučio pitati svoje mlade da li netko od njih želi dobrovoljno pomagati bolesnicima. Na njegov zahtjev prvo je odgovorilo četrnaest dječaka, a zatim još trideset. Nijedan od njih nije bio zahvaćen epidemijom. Često su bili i napadani da i oni sami šire zarazu. Međutim, mladi nisu bili obeshrabreni, nastavljajući s ljubavlju služiti bolesnima u njihovim domovima i u lazaretima, rado surađujući s don Boscom. Trčali su do mame Margarite kako bi dobili nešto posteljine za najsiromašnije. I dala je sve što je imala, čak i šal, svu odjeću. Ostala je samo haljina koju je nosila.
Kolera je ostavila strašne posljedice, a zaprijetila je ponovo 1884. godine, trideset godina kasnije. Don Bosco je odmah uputio jedno pismo salezijancima:“Želio bih, ako se ukaže potreba, da se stavimo na službu bližnjega, koliko nam god naše prilike dopuštaju – kako u pružanju pomoći bolesnima tako i duhovno, primajući u naše hospicije one mlade koji su najsiromašniji, koji su ostali siročad i napušteni zbog bolesti.“
- Mladen Klanac
- Hitovi: 879