Dok su oni umirali, majka im nije mogla biti blizu”.
Lucia Pisapia Apicella
"O vjetre s Tirenskog mora, ti koji znaš moje ime,
poljubi moju majku, koja je daleko, umjesto mene".
Ovo je priča o Luciji Pisapia Apicella, iz mjesta Cava de' Tirreni, nedaleko Napulja u Italiji. Zvali su je "majka mrtvih" vojnika, čija je tijela tražila, identificirala i dostojno pokopala ili omogućila da se vrate njihovim obiteljima. Iako i sama majka, našla je vremena i načina kako ostvariti to nevjerojatno djelo milosrđa. Pronašla je te dostojno pokopala preko 700 tijela mrtvih vojnika, sve svojim golim rukama. Rukama jedne majke koja je ljubila nepoznate sinove, uglavnom neprijateljske vojske, kao svoje vlastite. Zato su je i prozvali "Die Mutter der Toten - Majka mrtvih".
„Hvala vam, žene koje ste i majke! Zaklonili ste ljudska bića u sebi u jedinstvenom iskustvu radosti i muke.“
Ovom je porukom koju je uputio ženama diljem svijeta u znak svoje zahvalnosti i solidarnosti, sveti Ivan Pavao II izrekao 3 temeljne istine o majčinstvu : Svaka je žena pozvana biti majka, Majka je ona koja zaklanja ljudska bića, Majčinstvo je radost i muka.
Majčin dan je u jednom širem smislu posvećen svim ženama jer svaka žena u sebi nosi jedinstvenu sposobnost majčinske ljubavi i potpunog sebedarja koju je pozvana ostvarivati u odnosima s drugim ljudima.
Napisati nešto novo o Majci Tereziji, jednostavno je nemoguće!
Veličina i svetost njenog života potakla je mnoge da istražuju i bave se njenim životom. Stoga mi dopustite da napišem malo poznatog i malo osobnog iskustva vezanog za pobožnost prema Sv. Majci Tereziji.
Iako sam i sama majka mnogobrojne djece, želim razmatrati o temi majčinstva - njenom primjeru i svom iskustvu.
Poslije smrti Arsena Dedića pročitao sam i njegov intervju koji je dao Glasu Koncila prije 30-ak godina. Povod je bila pjesma koju je Arsen napisao i uglazbio o Majci Božjoj Marija majka, Marija žena, a mene se dojmilo njegovo razmišljanje: „Za mene je bila novost ova ponuda da se ogledam i na polju duhovne šansone. Počeo sam razmišljati o tim stvarima o kojima nisam razmišljao.
Uzimam nekidan s police jednu svoju knjigu, iz nje ispade list papira, a na papiru olovkom napisana pjesma Majci. Pročitao sam je i prisjetio se dana kad mi je rođak prije 15-ak godina ranim jutrom javio u Rim tužnu vijest:“Rodijače, umrla ti je mater.“ Nekoliko dana poslije majčina sprovoda, vraćajući se brodom noću preko mora, napisah majci tu pjesmu. Prošlo je dosta vremena, ali majčino je lice još živo ispred mene, njezin glas, majčine oči, ruke, majčine riječi…
