U obitelji je otajstvo smrti ili života naroda našega

 „Naša je glavna dužnost bdjeti i raditi, da se i u našem narodu obiteljski život u svoj svojoj čistoći, neporočnosti i jedrosti uzdrži i sačuva.“ Josip Juraj Strossmayer

Prema Strossmayeru obitelj i obiteljski dom je mjesto topline i ljubavi, i kao takvo nezamjenjivo je za društvo i Crkvu. Bog u svojoj mudrosti u pojedinim narodima daje posebne obitelji iz kojih onda izlaze velikani povijesti, a sve to u svrhu ispunjenja Božjih nauma. Izraz »domaća kuća« Strossmayer tumači kao ono mjesto koje je Katolička Crkva oduvijek nastojala pretvoriti u »domaću crkvu: «Vjernici će pripomoći dobrobiti naroda ako budu vršili svoju svetu dužnost pretvarajući svoje kuće u žive slike nazaretske kuće i ako »roditelji i starješine nekim načinom svojim mlađima domaći svećenici budu.« Takve obitelji imaju zadatak u svojoj kući čuvati i obdržavati vjeru, molitvu i pobožnosti: „Oni, gospodo, koji su nas rodili i odgojili, tijelo su nam i tjelesni život dali i othranili, te su zato vječitoga našega priznanja, vječite zahvalnosti vrijedni; koji nam pak sredstva k višem duševnom izobraženju pružaju, oni nam viši život daju, koji toliko više vrijedi od prvog, koliko više vrijedi nebo od zemlje, duh od tijela, dobra duševna od blaga tjelesnoga. To su oni duševni roditelji, kojim nikad dosta priznanja, nikad dosta zahvalnosti iskazati ne možemo.“