Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. (Ps 27,8)

Živimo u vremenu izgubljenog lica. Čovjek ne može živjeti bez prisutnosti lica drugoga. Svoje lice ne može vidjeti; nije moguće imati odnos isključivo sa svojim licem. Imamo potrebu za licem koje je drugačije od našega. Ogledalo ne pomaže. U ovom gubitku lica, jer smo izgubili Božje lice, izgubili smo i vrijeme koje nam je potrebno, darovano da pronađemo lice. Zato smo stalno u žurbi. Za promatranje lica drugog potrebno je vrijeme. Ono je izuzetno važno.

Kako bismo iznova pronašli lice moramo poslušati što nam kaže psalmist: moje mi srce govori. Bog nam snažno progovara kroz naše srce. Srce nam pokazuje put prema licu. Zanimljiv nam je u ovoj potrazi za licem filozof Emmanuel Levinas. On u svom djelu Totalité et Infini  (Totalitet i beskonačnost) tvrdi da u podnožju Zapada leži nasilje čovjeka protiv drugog čovjeka. On ne prihvaća ovo nasilje nad Drugim. Budući da sam izgubio odnos s licem moje me srce upozorava: Traži lice. Levinas kaže: Drugi ne proizlazi iz mene, nije mi neprijatelj! Dolazi izvana i on uspostavlja odnos. Za Levinasa otkrivenje lica je dolazak Drugog koji se pojavljuje kao lice. Ovo lice nije apstrakcija, to je živa prisutnost, to lice je život Drugoga. Levinas piše o drugome i njegovu licu, njegovoj potrebi i ranjivosti i mojoj odgovornosti za toga drugog.

Odnos između lica na osobit način je vidljiv u jednoj obitelji. Obitelj nastaje iz zaljubljenosti srdaca muškarca i žene. Zato mi srce govori: traži lice. U ljepoti lica jedne žene, u crtama lica jednog muškarca otkriva se lice Njegovo. Srce nas poučava da lice drugog možemo otkriti samo kroz lice Jahvino. Da, lice tvoje, o Jahve ja tražim. U Starom zavjetu riječ panim – lice pojavljuje se otprilike četiri stotine puta, piše kardinal Ratzinger u jednoj svojoj knjizi. Kako je to moguće unutar kulture koja zabranjuje predodžbu slika ili kipova? Bog Izraela ima lice jer je on osoba. Osoba koja ljubi. Onaj koji traži odnos ljubavi sa svakim čovjekom. Koji prašta, koji je definitivno objavio svoje lice u licu svoga ljubljenog Sina Isusa Krista.

U ovim mjesecima karantene i određene zatvorenosti dana nam je mogućnost dok boravimo u svojim domovima otkriti prije svega lice Božje. Dok smo okruženi suvremenom tehnikom, od televizije do interneta, vrijeme je da počnemo tražiti, kako kaže psalam. Započnimo tražiti lice Božje, i istovremeno lice drugoga. Lice obitelji. To nije plod naše dobre volje ili prisile. To je dar. To je čežnja srca. Otkriti odnos s Bogom koji je osoba koja ljubi moje lice. Iz toga nam se pruža veliki dar: Muž ponovno otkriva lice svoje žene. Možda nije toliko mladenačko kao na početku braka. Žena ima mogućnost duboko zaviriti u lice svoga muža. Nije ga bilo kod kuće. Nije ga mogla promatrati. Prekrasno je kada dijete vidi lice svoga oca, koje ulijeva sigurnost, kada vidi lice majke, puno nježnosti i razumijevanja.

Ovo darovano vrijeme je vrijeme za otkrivenje lica. Ako je moje srce u odnosu sa Stvoriteljem, crpi iz njega snagu ljubavi, onda me poziva: traži lice. Ali lice drugoga ne mogu razumjeti, ostaje otajstvo, kaže filozof Levinas. Upravo u tom otajstvu otkrivam milosrdno i dobrohotno Božje lice, lice drugog je u stvari lice Drugog. Drugi je Krist! Tada sva lica bivaju povezana u Božje lice i postaju mi poznata. Upoznajemo se. Muž, žena, sin, kći, baka, djed. Pri susretu sa bratom Ezavom Jakov izražava sreću riječima: to što si me ljubazno primio, kao da gledam lice Božje. Lice Božje je izvor i slika odnosa u obitelji. Lice je odnos i život! Lice ima i odnos s vječnošću. A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. (Ps 17,15)

Dar je biti nasićen licem: licem muža, žene. Zajedništvom.