U Bibliji su obiteljsko-bračne razmirice maltene identične našim vremenima. Već su tada bili vrlo aktualni i dobro poznati obrasci bračnih ponašanja u razmiricama. Ovi se obrasci mogu sažeti po slijedećim uzorcima ponašanja bračnih partnera:

 - 'prebacivanje krivnje na drugog supružnika' ('nisam ja nego...')

- 'izlijevi ljubomore' ('gdje si bio/bila?')

- 'djeca kao izvor bračnih problema' ('nikada ništa od njega/nje'')

- 'neplodnosti muža ili žene' ('ostali smo sami')

- 'mačo muškarac i dobra žena' ('mudra žena i glup muž').

Sve ovo i više, naći ćemo i u bračnim pričama današnjice. Odabrali smo nekoliko karakterističnih biblijskih priča oko bračnih razmirica koje su u biblijskoj pripovijesti i povijest ostavile dubokog traga, to jest nekoliko biblijskih bračnih parova uz svojevrsna 'gesla' sporova po kojima su se odvijale razmirice među njima: Adam i Eva ('nisam ja'); Sara i Abraham ('ostali smo sami'); Izak i Rebeka ('velika djeca velika briga'); Rahela i Jakov ('dosta mi je svega'); Nabal i Abigaila ('ljepotica i budala').

Adam i Eva: 'Nisam ja, ona/on je'

Jedan od najčešćih razloga bračnih razmirica uzajamno je prebacivanje krivnje među supružnicima. Ono se uglavnom svodi na zajednički nazivnik po obrascu odgovornosti: 'nisam ja, ona/on je..'. U biblijskom tekstu prva zabilježena bračna svađa jest ova između Adama i Eve. Njihova kratka bračna idila kulminirala je vrlo neobičnim uzajamnim prebacivanjima odgovornosti i još neobičnijom presudom nebeskog arbitra u toj razmirici.

U središtu ove razmirice javlja se važan biblijski motiv, koji je u ovom slučaju uzrokovao bračnu razmiricu. To je onaj vječni motiv požude ili žudnje; u čijem se središtu uvijek nalazi ono što je: 'oku zamamljivo' (Post 3:6). U Post 3 kao i u Post 6 ono što je 'oku zamamljivo' želja je, toga se dočepati. Kao i u svim pripovijestima o žudnji slijedi nam glagol לקח) laqah) (= uzeti, prisvojiti), koji se pak vrlo često pojavljuje u kontekstu putene seksualne želje ili čina. Nakon želje ili žudnje što vrije u čovjekovom umu, slijedi akcija ispružena ruka, dohvaćanje i uzimanje.

Ovome je indikativan tekst Post 6:2 iz pripovijesti o tzv. ‘sinovima Božjim’, thkogod da oni bili. Tekst pokazuje i objedinjuje dvije nerazdvojne komponente žudnje. Prvo, činu prethodi: žudnja oka, kolokvijalnim rječnikom to je kao da su ‘bacili pogled’. Ovome potom slijedi čin, a to je ispružena ruka, i uzimanje objekta žudnje, ponovno običnim rječnikom to je, ‘samoposluživanje’.

Kada se prvi bračni par trebao suočiti sa rezultatima i posljedicama ovoga čina, protivnoga Božjem naputku (Post 2:16-17) slijede razmirice i uzajamno prebacivanje krivnje između prvih supružnika i Boga Stvoritelja.

Žena (Eva) se opravdava i prebacuje krivnju na zvjerku koja 'bijaše lukavija od sve zvjeradi: 'Zmija me zavede; zato sam jela' (Post 3:13). U ovom prebacivanju krivnje u maniri Pilatovog pranja 'nevinih' ruku, muž (Adam) smogne hrabrosti da krivnju prebaci na samog Stvoritelja, a svoju (ne)odgovornost pravda riječima: “Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo“ (Post 3:12).

Rezultat ove prve bračne razmirice opisan je u riječima nebeskog arbitra: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina“ (Post 3:15). Ova priča pokazuje na trajne posljedice i sveukupnu disharmoniju koja je zavladala temeljem jedne bračne svađe ali i neprihvaćanja svoje odgovornosti. Postavlja se pitanje, za jedno drugo razmatranje, nije li ono sudbonosno 'stablo spoznaje' trebalo ograditi žilet žicom?

Sarah i Abraham: ‘Prošlo je vrijeme smijeha’

Neke idilične bračne priče započinju skladnim i opuštenim odnosima, koji se lako zakomplicirati kakvim incidentnim događajem ili nepromišljenim odlukama. Jedan pomalo cinični biblijski pisac veli da svemu ima vrijeme: “Vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja” (Prop 3:4). Abraham i Sara možda nisu toliko plesali, ali su imali svojih ne malih briga oko potomstva obzirom da je Sara bila (a) nerotkinja i još (b) u poznim godinama (Post 16:2). Ipak stiže nebeska intervencija i obećanje o tome da će Sara zatrudnjeti, što nju navodi na ciničan podsmijeh (Post 18:12).

Slijedom pak izvještaja iz Post 16, Sara nakon svih frustracija svoje jalovosti donosi odluku, čime preuzima i odgovornost. Slijedimo li pažljivo biblijske tekstove iz njihovih bračnih priča, Sara je evidentno bila mater familias. Ovom odlukom ona svoga muža, Abrahama, upućuje svojoj sluškinji Hagari: „Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece“ (Post 16:2). Nedvojbeno, bez ikakve primjedbe, opaske ili sugestije, Abraham to bespogovorno posluša (Post 16:2c).

Već i sama činjenica da je Hagara začela (16:4b) postaje uzrokom bračnih razmirica između Sare i Abrahama. Sara se okomljuje na muža rječima: „Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja“ (16:5), ali po kojoj logici stvari? Bračna se razmirica dalje zahuktava kada Sara počinje zazivati ime Božje: „Jahve sudio i meni i tebi“ (Post 16:5c). Sara u datoj situaciji, gdje na nju Hagara gleda s prijezirom, Sara zahtjeva zaštitu od strane svoga muža (usp. von Rad,193). Abraham, vidjevši dokle je došao taj obiteljski sukob, distancira se od Hagare, riječima upućenim svojoj ženi Sari: „Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci“ (Post 16:6), tj. čini s njom što te volja. Iako treba primijetiti da Abrahamu nimalo nije bilo drago što je njegova žena potjerala Hagaru i njihova (?) sina Jišmaela (usp. Post 21:11).

Izak i Rebeka: ‘Velika djeca, velika briga’

Jedan od izvora bračnih i obiteljskih napetosti nerijetko jesu djeca, a što slijedi onu narodsku izreku: ‘mala djeca, mala briga; velika djeca, velika briga’. U izazovima s ‘velikom djecom’, obiteljske biblijske priče evidentno su intrigantne i poučne. One ukazuje na situacije kada se ‘velikoj djeci’ tolerirati sve-i-svašta, pa su ne samo svojim roditeljima i obitelji, postajali izvorom mnogih problema. Velik je broj biblijskih uglednika (Eli, Samuel, David) svoje sinove nisu mudro odgajali (usp. 1Sam 3:13; 1Kr 1:6). Neki su od njih svoje sinove toliko razmazili, što im se kasnije obijalo o glavu, pa su postali i prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Za Adoniju, Davidova sina, koji je sam sebe namjerio postaviti za kralja, biblijski tekst ovako govori:

'Adonija, sin Hagitin, pooholi se i pomisli: "Ja ću biti kralj!". Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma’ (1Kr 1:5-6)

Kao rezultat takvog odgoja, Adonija potom postaje i uzrokom obiteljske razmirice. I dok mu je otac, na samrti (1Kr 1:4-5) Adonija sebe narcisoidno pripravlja za budućega kralja.

Djeca se ne rađaju u nekom vakumu, ona dolaze na svijet nedužna i čista, ulazeći u već zatečeni kontekst svojeg roditeljskog i obiteljskog doma. Čak kada bi i otac i majka bili idealni roditelji, obiteljski je krug širi od roditeljskog doma. Ilustrativan je primjer Izakova ženidba u obitelj Rebeke i njena brata Labana, što se zapravo pokazalo kao disfunkcionalna obitelj. To će se kasnije osobito pokazati u životu Rebekina sina Jakova, kojega će Laban, majčin brat, nemilice iskorištavati i varati.

U primjeru bračnoga para Izaka i Rebeke,ona maksima: ‘velika djeca, velika briga’, u svakom se pogledu ispunila. Neka ponašanja njihova sina Ezava postaju izvor ogorčenja njegovoj majci i ocu. Ako načas izuzmemo etiološko-teološke aspekte ove biblijske priče, pa se usredotočimo samo na obiteljsko ozračje evidentne su bračne i obiteljske napetosti. U prednatalnoj fazi i teškoćama tijekom trudnoće, Rebeka sluti buduće probleme, pa uzvikuje: „Ako je tako, zašto ću živjeti“ (Post 25:22). Sluteći već tada da će odnosi njezinih sinova blizanaca u životu biti teški, problematični i konfliktni, obzirom da su se djeca, „već u njezinoj utrobi tako sudarala“ (25:22). Tako će se ubuduće odnosi ove braće blizanaca znatno odraziti i na odnose unutar bračne zajednice njihovih roditelja.

Činjenica da su životni putovi njihovih sinova, Jakova i Ezava, krenuli sasvim drugačijim putovima i smjerovima, unijelo je u brak Izaka i Rebeke dodatne napetosti. Nakon teškog konflikta između njihovih sinova, Ezav se obvezuje na krvnu osvetu prema svome bratu Jakovu (Post 27:41). Sve to opterećuje bračne odnose njihovih roditelja. Osvetoljubivi Ezav, dodatno iz inata prema svojim roditeljima u situaciji u kojoj se našao prevarenim, ženi se Hetitkinjama, „Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona“ (Post 26:34). Ovo je, kako svjedoči biblijski tekst, postao izvor ogorčenja između Izaka i Rebeke (usp. Post 26:35).

Rahela i Jakov: ‘Dosta mi je svega’

Pripovijest se  vraća Jakovu koji je sazrijevao u disfunkcionalnoj obitelji oca i majke (Izaka i Rebeke) i majčinog brata Labana.

Bračna priča Rahele i Jakova još je jedna od klasičnih priča iz knjige Postanka, iznova s dodatnim nabojem oko nasušne potrebe da se priskrbi nasljednik. Dakako, da bude sin 'muškić' obzirom da se žensko dijete ne računa kao nasljednik. U takvoj konstelaciji i frustraciji nemogućnosti da bi zatrudnjela, Rahela prema svome mužu Jakovu reagira eruptivno: „Daj mi djecu! Inače ću svisnuti! (אנכי מתה) ”(Post 30:1), u najdoslovnijem smislu ovo bi se prevodilo kao: 'Daj mi djecu! Inače sam mrtva'.

Reakcija Jakova, sukladna tadašnjem poimanju da je ženina neplodnost zapravo neka vrsta božanske retribucije: 'Jakov se razljuti na Rahelu te reče: Zar sam ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?' (Post 30:2). Moguće je da je Rahela svome mužu Jakovu zapravo posredno davala naznake i nudila mu da uzme priležnicu, svoju sluškinju Bilhu, što Jakov evidentno nije odmah razumio pa mu je to Rahela trebala dodatno pojasniti: „Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj (אליה בא (pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj“ (30:3).

Ovo je, kao i kod Sare i Abrahama, još jedan od najizvornijih i najprimitivniji slučaja surogat majčinstva. Naime, Sara također upućujući svog muža Abrahama da 'priđe' k njenoj sluškinji Hagari, pa zaključuje: 'možda ću (tako) i ja imati djece'. Skoro pa istovjetno, Rahela, Jakovu nudi slično rješenje u obliku surogat majčinstva. Tako što bi Bilha, njena sluškinja, začela s njenim mužem Jakovom, pa da Bilha, kaže Rahela, 'rodi na mojim koljenima' (30:3b).

Nabal i Abigaila: ‘Ljepotica i budala’

Bračna priča o Nabalu i Abigaili, i njihovoh bračnoj neslozi, razlikuje se od svih prethodnih bračnih pripovijesti. Bračne priče koje smo do sada razmatrali i raščlanjivali uglavnom se usredotočuju na, uzajamno prebacivanje krivnje između bračnih partnera (Adam i Eva), problem bračne neplodnosti (Sarah i Abraham; Rahela i Jakov), ili probleme koje uzrokuju djeca u obiteljskom životu (Izak i Rebeka).

Kod Nabala i Abigajile, suočavamo se s novim izazovom. Riječ je o bračnom paru za koji bismo možda lako pronašli pandane u našem vremenu. Ovdje se radi o izuzetno dobro stojećem ali bahatom mužu (Nabal) i mudroj ženi (Abigaila). U našem svijetu Nabala bismo vjerojatno smjestili među mačo muškarce i tajkune, dok bi se Abigaila našla među privlačnim i mudrim ženama. Abigaila je žena bogatog Karmelićanina, Nabala. U imenima ovih supružnika, neizostavna je igra riječi; etimološki i onomastički, ime Nabal (= glup) dok je Abigajila (= radost moga oca).

Kao i u mnogih drugih situacija imena su dakako opisna pa ponekad ne odgovaraju realnim situacijama. Naime, u ovom slučaju nije sasvim vjerojatno da bi roditelji svome djetetu nadjenuli ime Nabal ('Glupko' ili 'Budalić'), što bi odgovaralo imenu Nabal. Dok, istovremeno Nabalova žena u susretu s Davidom, uopće ne dvoji oko imena svoga muža i njegove naravi:

„Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog čovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim“ (1Sam 25:25).

Nabal u svojoj gluposti, bahat je i nasilan čovjek. Bahatost njegova karaktera neizostavno je povezan i s njegovim imutkom. U ovoj se pripovijesti radi o tome da David sa svojom pratnjom, gladni prolaze pustinjom, i načuvši o Nabalu i njegovom izobilju, traže samo kakav zalogaj za izgladnjelu kolonu ('Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se nađe pri ruci', 1Sam 25:8). Nabal rezolutno odbija ikakvu pomoć pružiti. David i dio njegove skupine (1Sam 25:13) sprema se suočiti sa Nabalom. Napetu situaciju spašava Nabalova žena Abigaila koja, bez znanja svoga muža, spremi nešto hrane za Davida i njegovu skupinu (1Sam 25:18).

Evidentno je da bračni odnosi u braku Nabala i Abigajile nisu bili ljubavni, skladni ili romantični. Štoviše, zbog ovakvog nesretnog braka, čini se da se u svim ovim epizodama koji su unijeli Davida i njegovu skupinu usred ovoga, ne baš sretnoga braka, mogu se uočiti naznake romantične veze između Davida i Abigajile (usp. 1Sam 25:2331). Priča ima svoj zaključak kada bahati Nabal, nakon pijanke, doživi srčani udar i umire. Ovaj se toliko napio i obnevidio - 'Nabal bijaše veseo i sasvim pijan' (1Sam 25:36) , da mu je Abigajila, njegova žena izjutra pojasniti što se sve zbivalo tijekom noći. Naime, David se već na toj gozbi spremao oduzeti život Nabalu i uništit mu sve njegovo imanje; na što ga je odgovorila Abigajila:

„tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!“ (1Sam 25:34).

Pošto se Nabal izjutra otrijeznio i čuo od svoje žene cijelu priču zbivanja od protekle noći, srce ga je izdalo: „njemu obamrije srce u grudima, i on osta kao da se skamenio“ (25:37). Nabal, nakon ovog srčanog udara, poživio je još jedno kratko vrijeme ‚te umrije‘ (1Sam 25:38). Odmah nakon njegove smrti, David zaprosi Abigajilu da mu bude ženom (1Sam 25:39). Čini se da je romansa Davida i Abigajile započela još za života njenog muža Nabala, koji je pak svoj brak i bračnu zajednicu sustavno potkopavao svojim bahatim mačo pristupom.

Prilagodio za stranicu: Luka Medić