Stari Rim sa svom svojom raskoši, ostavštinom kroz brojne očuvane umjetnosti i svim ostalim zbog čega će dobiti naziv kolijevka civilizacije opisan je u brojnim djelima pisaca koji su živjeli  u doba njegova procvata ali i stoljećima nakon pada Carstva. Najveći procvat Rim doživljava za vrijeme cara Augusta, u 1. st. pr. Kr. kada nakon pobjede nad Kleopatrom u bitci kod Akcija 31. god pr. Kr. u Carstvu dolazi do mira u državi budući da ta pobjeda označava kraj dotadašnjih dugotrajnih ratova koje su Rimljani vodili. Ubrzo će nakon osnaživanja svoje političke pozicije car August započeti s reformama unutar Carstva. Doneseni su brojni zakoni s intencijom osnaživanja obitelji i gospodarstva koji su zbog ratova pretrpjeli brojne gubitke.

18. g. prije Krista, kako bi se nosio s malim brojem novorođenih i olakim razvodima, August je donio čuveni Lex Iulia de maritandis ordinibus, usmjeren na obnovu braka i obitelji, pa onda i društva prema najstrožim moralnim načelima. Zapravo je zakon donio obvezu sklapanja braka, zabranio veze senatora sa oslobođenim ropkinjama i osigurao niz mjera u cilju povećanja nataliteta, to jest demografske obnove: donešeni su brojni poticaji za obitelji s više djece a novčane kazne za neženje, pa čak i supružnike bez djece te zabrane dugotrajnih veza bez sklapanja braka.

Žene su posebno morale pokazati namjeru da žele najmanje troje djece, u tom slučaju imaju jednaka prava s muškarcima. August je također proglasio Lex Iulia de pudicitia et de coercendis adulteriis, koji se odnosio na slobodno ponašanje i preljub. Protiv raskalašenog ponašanja, preljubnika i preljuba donešene su vrlo ozbiljne ekonomske kazne. U osnovi je postojala volja za jačanjem obiteljske institucije i društva koje je postalo razoreno građanskim ratovima.

S obnovom obitelji i javnog morala grad se obnavlja i na drugim područjima. Mnogi su hramovi izgrađeni i umjetnici, pogotovo pjesnici, bili su u naklonosti Augusta koji ih je preko Mecene sponzorirao. U njihovim djelima, kao što smo spomenuli, Augustove zasluge bile su uzvišeno otpjevane kao i sam Rim za kojeg će sam August slavodobitno napisati kako ga je zatekao u opekama, a ostavlja u mramoru.

S druge pak strane, u očuvanim djelima rimskih pjesnika koji su imali veliki ugled kod puka i često bili nazivani prorocima (vates), nalazimo i drugu stranu Rima, onu tamniju. Riječ je o društevnom stanju u Rimu. Jedan od najpoznatijih pjesnika Augustova doba svakako je Kvint Horacije Flak, za kojega danas većina kroz proces obrazovanja dovoljno zna pa o njemu samom u ovom tekstu neće biti puno govora. Ipak, u kontekstu teme važno je istaknuti kako je živio prije Krista (65.pr. Kr.- 8.pr. Kr.) i da je bio u naklonosti Augusta, koji mu je i osigurao egzistenciju davši mu imanje u Sabiniji kako bi mogao neometano posvetiti se svom stvaralaštvu. Rimsko društvo na meti je brojnih Horacijevih kritika. Na samom početku 1. pjesme 3. knjige Oda, reći će pjesnik kako mrzi i zaobilazi prostu svjetinu (odi profanum vulgus et arceo). U Horacijevom opisu društva vlada nemoral, pohlepa, želja za prestižem dok duhovne vrednote nemaju toliku vrijednost. Za sljedbenika Epikurove filozofske misli poput Horacija čije životno načelo glasi aurea mediocritas (zlatna sredina) logično je očekivati da se u takvom društvu neće ugodno osjećati. Duševni mir za Horacija je princip sretnoga života.

Međutim, iako ne samo kod Horacija, već i kod ostalih rimskih klasika kao što su Propercije, Ovidije, Tibul, pa čak i povjesničar Livije nalazimo problematiziranje rimskog društva, konkretne uzroke  spomenutog stanja ne nalazimo često unutar njihova očuvana korpusa.  Ipak, nalazimo konkretan uzrok u nekoliko stihova jedne od Horacijevih pjesama. U 6. pjesmi 3. knjige Oda Horacije govori o moralnoj krizi u Rimu. Nakon opisa razmjera štete koju će prouzročiti odmak društva od drevnih istinskih vrijednosti, Horacije ističe kako je uzrok svog zla koje je zateklo Rim skriven u okaljanju braka i obitelji koji su nekad bili najveća vrijednost.

Kod Horacija su brak i obitelj, kao temeljna jedinica društva, o kojoj ovisi i društvo u cjelini i opstanak domovine, od presudnog je značenja za  njihovu stabilnost i napredak.

Razor koji je potekao iz doma razlio se na cijeli narod. 

fecunda culpae saecula nuptias

primum inquinavere et genus et domos:

hoc fonte derivata clades

in patriam populumque fluxit.

(Hor. Carm. 6, 4: 17-20)

Pokoljenje puno grijeha / prvo okalja brakove, porodicu i domove. / Iz tog izvora / izlila se nesreća na domovinu i narod.

 (vlastiti prijevod)

Postoji još jedno osobno svjedočanstvo vezano za važnost teme obitelji kod Horacija, koji je pripadao nižoj društvenoj klasi i manje bogatima od one kojoj je pripadao npr. Ciceron. U svojoj Satiri, na izrazito poetičan način, daje nam vlastito sjećanje na djetinjstvo, nudeći zanimljivu štivo za razmišljanje kako bismo razumjeli njegov odnos s ocem: ”Ako na moj karakter, inače ispravan, utječe samo mali broj i zanemarljivih nedostataka, ako me nitko s dobrom namjerom ne može okriviti za pohlepu, neosjetljivost za druge ili prostituciju; ako živim tako da me pohvale, imun od krivice i drag prijateljima – za to je zaslužan samo moj otac koji je, iako skromnih ekonomskih mogućnosti u odnosu na druge, imao hrabrosti odvesti me u Rim još kao dječaka, kako bih se mogao obrazovati jednako kao sinovi bogatih i senatora.”