Meni je moja majka sve - (Balotelli)
Iz knjige "Glasne misli" Vatroslava Vugdelije
Uzimam nekidan s police jednu svoju knjigu, iz nje ispade list papira, a na papiru olovkom napisana pjesma Majci. Pročitao sam je i prisjetio se dana kad mi je rođak prije 15-ak godina ranim jutrom javio u Rim tužnu vijest:“Rodijače, umrla ti je mater.“ Nekoliko dana poslije majčina sprovoda, vraćajući se brodom noću preko mora, napisah majci tu pjesmu. Prošlo je dosta vremena, ali majčino je lice još živo ispred mene, njezin glas, majčine oči, ruke, majčine riječi…
Mislim da nije potrebno posebno naglašavati, nisu nam potrebne nikakve ankete javnog mnijenja niti statistički podaci, kako su obitelj, ljubav u obitelji, pripadnost obitelji i mir u obitelji najveće bogatstvo na svijetu. A u obitelji je najvažnija – majka.
„Prirodno stanje majke je nesebičnost. Kad postanete majka, više niste centar vlastitog svemira. Tu poziciju prepuštate svom djetetu, svojoj djeci. Samo majka razumije ono što dijete nije izgovorilo.“ (Stevie Wonder)
Poslije ovih misli sjetih se jedne pripovijetke koju sam davno pročitao (ne znam naslov, zaboravio sam ime pisca, možda je to Ivan Raos). Radnja se događa u Dalmaciji, negdje u Zagori, ljeto je i 'upeka zvizdan', a majka na leđa 'naprtila burilo' (drvena posuda) i sa sinčićem krenula po vodu na izvor udaljen od kuće sat vremena hoda. Kad su došli do izvora, i majka i sinčić su se napili vode u nekoliko navrata tako da putem ne ožedne, već da puno burilo vode donesu žednim ukućanima. Majka je napunila burilo, naprtila ga na leđa, prekrstila se i sa sinčićem krenula natrag kući. Hodali su tako njih dvoje preko brda po kamenjaru, 'zvizdan upeka' i sinčić brzo ožednio. Šutio je jer je znao da se voda iz burila ne smije piti. Ali, majka ko majka ( samo majka razumije ono što dijete nije izgovorilo) upita: “Sine, jesi li žedan?“ „Nisam, majko odgovara sinčić. Nastaviše put, sunce, žega, krš i sinčić još više ožednio. Majka staje, skida burilo s leđa i moli sina da se napije vode. Sin odbija jer je čvrsto odlučio ne piti i dokazati kako je i on „velik“, a majka će njemu (to jedino majka može)!: „Ajde, sine, molim te, napij se! Otpij malo iz burila da je materi lakše nosit.“
Šezdesetih godina prošlog stoljeća naši su očevi išli „trbuhom za kruhom“ na rad u Njemačku (povijest se ponavlja!) a majke su ostajale doma, rađale i odgajale djecu, obrađivale polja, brinule se o kući i štali, školovale djecu, majke su bile sve. U znak zahvalnosti našim majkama, našim materama, u mom rodnom mjestu (Otok kod Sinja) podignut je spomenik „Otočkoj majci“, ali ne samo kao znak sjećanja, već kao ponos i nadahnuće, kao obveza i zadaća „biti kao majka“.
Mogli bismo još puno o majkama, o njihovoj ljubavi i žrtvi, mogli bismo i o nerazumijevanju djece, o neuzvraćenoj ljubavi i nezahvalnosti, ali ove misli završavam s jednom poučnom pričom: “Tužnu monotoniju beskrajnih pustih cesta u Južnoj Americi prekidaju velike gomile kamenja zvane „ceferinos“. Na svakoj od tih gomila kamenja nalazi se boca vode. Vodu ostavljaju vozači kamiona koji žele podsjetiti na poznatu istinitu priču. Jedna se majka zajedno s djetetom izgubila u nekoj od tih pustih ravnica. Dijete koje je umiralo od žeđi, majka je napojila vlastitom krvlju. Pronašao ih je vozač kamiona, Dijete je spasio, no majka je već bila mrtva.“
Poruka priče vrlo je snažna pa ću samo ponoviti gore navedeni citat: „Meni je moja majka sve!“ (Balotelli).
‘Marija Majka’
Arsen Dedić
Zemlje i neba ona je spona
Do vrata snova kao vojnik.
Skromno je svjetlo njenog doma
Za lađe naše svjetionik.
Toplinom puni zimska gnijezda
Ona je vrelo u kamenjaru.
Noćas u ležaj tvrdi pada
A mjesto joj je na oltaru.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena.
Nju nađe mač što mene traži
U led i oganj za nas je išla.
Po sto je srca dala svakom
A nju je sreća zaobišla.
U teškom ratu i bez kraja
Na pustom tlu gdje nema smjera.
Jedini put sve mu je dala
Njezina ljubav, njezina vjera.
Ona kroz veći pakao prođe
Ali pred nebom ostane čista.
A samo je obična majka puka
Tvoja i moja sasvim ista.
Slaba su za nju sva iskušenja
Život od jada i gorčina.
Videć je tako i Bog je htio
Neka mu ona rodi Sina.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena
- Vatroslav Vugdelija
- Hitovi: 352