Posljednjih mjeseci slušamo uznemirujuće vijesti o broju umrlih, ponajviše osoba starije životne dobi, a čitam i najnoviju vijest kako je korona virus ušao u još jedan dom za stare i nemoćne. Virus je oduzeo realnu prisutnost i fizičku blizinu članova obitelji, razgovor licem u lice s najbližima. Ušla je u njihove živote zastrašujuća tišina, odvojenost od najbližih i samoća, koja je bila veliki problem za starije i prije koronavirusa. Posvećujemo im pjesmu i video od Leonarda Cohena, veličanstvenu "Dance me to the end of love" (Otpleši sa mnom do kraja ljubavi), jer upravo ovaj video pokazuje njih, osobe starije životne dobi, čiji su život i ljubav jači i od smrti.

Papa Franjo kaže da je samoća neka vrsta bolesti koja se liječi ljubavlju, blizinom i duhovnom utjehom.  Dakle, kod njih nije prestala potreba da žive i ljube do kraja, da o tome govore, da to pokažu. Oni su osobe koje su živjele i žive, koje su ljubile i ljube, korjen iz kojega smo mi izrasli. Oni su naša sadašnjost i naša budućnost. Zapravo, naša sadašnjost je bez njih osiromašena, pa stoga ne možemo sebe razumjeti niti možemo imati prave budućnosti bez njih, njihovih sjećanja i njihove blizine.

Cohen u jednoj pjesmi kaže: „It is in love that we are made (U ljubavi se rađamo (nastajemo)/ In love we disappear (u ljubavi odlazimo). Ljubav je snaga kojoj mi trebamo služiti: „Love calls You by Your Name“ (Ljubav te zove imenom), silna snaga u kojoj se gasi naš život na zemlji, upravo kao što kaže naslov ove pjesme: "Dance me to the end of love" (Otpleši sa mnom do kraja ljubavi).

Pjesma je inspirirana stradanjima Židova u logorima smrti, iako je mnogi smatraju jednom od najljepših ljubavnih pjesama. U intervjuu za CBC 1995. godine objasnio je kako je pjesma nastala:        “Pjesma je nastala slušajući i čitajući o događanjima u logorima smrti, u kojima su gudački kvarteti svirali pored krematorija dok se tamo odvijao horor. Kvarteti bi svirali klasičnu glazbu dok su ubijali i spaljivali njihove prijatelje zatvorenike. Stih 'Pleši sa mnom do tvoje ljepote, uz goruću violinu' ('Dance me to your beauty with a burning violin') govori o ljepoti života i postojanja i o njegovom svršetku, kao i o strasti u tom postojanju. To je isti jezik koji koristimo za onoga koji se predaje voljenoj osobi. Nije bitno da svi znaju njezino porijeklo, jer ako jezik ove pjesme dolazi iz tog izvora strasti, on može obuhvatiti sve što čovjek radi sa strašću."

"Pleši sa mnom do kraja ljubavi", ne opisuje samo zajedništvo muškarca i žene, već i uspon duše prema Bogu. Pjesma je na ovaj način objašnjena kroz dva prateća videa, nastala u različito vrijeme. Prvi video prikazuje uspon duše prema Bogu, to jest mističnu zajednicu Boga i ljudske duše. Režirao  ga je Dominique Issermann 1985., a prikazuje na prilično uznemirujući način ženu koja dolazi u bolnicu kako bi se pozdravila s mrtvim muškarcem kojega je voljela. Samo trenutak kasnije, njegov duh je prati kroz razne bolničke odjele. Na kraju, promatra je kako pozira poput klasičnog kipa u bijelom platnu na pozornici a prati je njegov molitveni glas. U posljednjem dijelu filma, dok Cohen pjeva, žena nestaje iza svojeg plašta, kao da prekida želju koja je pjevača vezala za nju, oslobađajući ga da u svom usponu prijeđe u sljedeću fazu života.

Drugi video, snimljen 1994. godine, odnosi se na prikaz romantične ljubavi između muškaraca i žena. Smjenjuju se parovi različitih rasa u starijoj životnoj dobi - neki stariji parovi plešu valcer ispred vlastitih portreta iz doba mladosti;  udovice, koje gledaju fotografije svog vjenčanja ili zaruka; jedna starija žena stoji sama ispred slike muškarca za kojeg pretpostavljamo da je njen preminuli suprug, dok druga  tužno gleda u praznu stolicu.

Slike i videozapisi pomažu nam ući u "misterij" pjesme. Pozadina i njihove slike dok su bili mladi te pogledi i prisjećanja na mladost i „doba ljubavi“ je predosjećaj života bez kraja, besmrtnosti ljubavi. Kada pjeva "Voljet ću te zauvijek", ili "Otpleši sa mnom do kraja ljubavi", moramo razgovarati o odnosu ljubavi i smrti.  Moramo govoriti o borbi koja je stvarna potreba čovjeka: potrebi da ljubav nadvlada smrt, ljubav koja se nastavlja i u žalosti, ljubav koja traži vječni život.

Otpleši sa mnom do kraja ljubavi, zvuči gotovo kao uskrsni pozdrav. Još bez konačnog odgovora, ali već kao pjesma očekivanja i obećanja, kako kaže Andrea Lonardo. Mi bismo nadodali - i nade u ispunjenje.